Banjolučanin, student njemačke Filmske akademije

TRENUTNO jedini student iz BiH na Filmskoj akademiji u Baden Virtenbergu je Banjolučanin Vjekoslav Kantar. On je uspio ono što malo kome pođe za rukom, čak i na domaćem tlu, a o inostranstvu da i ne govorimo. U žestokoj konkurenciji od 600 do 800 ljudi, Kantar se uspio izboriti da ga prime na Akademiju na kojoj se godišnje prima svega pet do osam studenata. Akademija u Baden Virtenbergu se, prema anketama iz ove godine, našla na prvom mjestu u Evropi.

- Velika je konkurencija, pa pored talenta treba mnogo sreće. Vjerovatno se dešava da ni nadareni ljudi ne dobiju šansu da studiraju na ovoj akademiji - istakao je Kantar.
Međutim, on je bio uporan, prvo, u namjeri da stekne filmsko iskustvo koje je neophodno za upis na Akademiju, a potom i u namjeri da istraje na svom putu.
U Evropi, usput, kao preduslov za upis na neku državnu filmsku akademiju traže i 12 sedmica radnog iskustva na filmskom setu, za šta treba godina i po do dvije.

- Ja sam stalno pisao prijave i javljao se na sve oglase koje sam nalazio u raznim novinama i jednom je "upalilo". Producent me je pozvao - istakao je Kantar.
Zanimalo ga je da li je ranije radio na filmu.

- Pitao me znam li šta je "blackrap" (vrsta metalne folije koja se koristi u filmskoj rasvjeti za sjenčenje i korekciju svjetlosnog pada) i ja tu pođem nešto da muljam. Ne sjećam se više detalja, ali znam da me poslao na snimanje rekavši: "Ako se dopadneš vođi rasvjete, primljen si." Vođa rasvjete je bio čovjek sa kojim se i dan-danas dobro razumijem, koji mi je, između ostalog, danas i jako dobar drug i koji je kasnije i u nekoliko mojih filmova radio kao šef rasvjete. Tako je to počelo - ispričao je Kantar.
Poslije godina rada i truda, pred Kantarom je diplomski rad, odnosno film o otpadima u Njemačkoj, čija je radnja smještena u blisku budućnost. Pored toga, u rukama ima i scenario za film "Moj sin se ženi", koji je na jednom takmičenju 2006. sa još dva scenarija (od ukupno tridesetak) nagrađen. Tada je Kantar dobio producenta i dramaturga sa kojima je više od godinu dana zajedno razvijao ovaj projekat.

- "Moj sin se ženi" sigurno je jedan od najatraktivnijih poslijeratnih projekata, pogotovo za strano tržište, a samim tim ima i veliku šansu da dobro prođe na velikim svjetskim festivalima. Zapravo, tema filma je "rat poslije rata" i fenomen premještanja rata sa bojnog polja u kuće, tokom poslijeratnog perioda - objasnio je Kantar.
Iako je i u Njemačkoj uspio da pronađe producenta za ovaj film, Kantar ima veliku želju da se "Moj sin se ženi" pojavi u srpskoj produkciji.

- U Republici Srpskoj je moguće snimati filmove, ali je neophodno da se u politici vođenja kulture nešto radikalno promijeni. Mi uopšte nemamo stručni filmski forum - smatra Kantar.
On je dodao da i u filmu, kao i svakoj drugoj industriji, važe zakoni tržišta.

- Film mora biti profesionalno planiran i organizovan, a već u fazi razvoja scenarija treba razmišljati da li će taj film naći svoje mjesto na tržištu. Ako nema u Banjoj Luci ljudi za tako nešto, treba ih pronaći i angažovati. Sa tako vođenom politikom možemo očekivati da i mi za nekoliko godina imamo vlastite stručnjake za film - mišljenje je Vjekoslava Kantara.

Priča u scenariju za film "Moj sin se ženi" prati dvije žene, koje žive u selu pored Banje Luke. One su ljubomorne jedna na drugu zbog sinova. Jednoj je sin poginuo u ratu, a drugoj otišao u inostranstvo i nikako se ne javlja. Obje misle da je onoj drugoj lakše.

- Apsurdni odnos u ovom filmu mogao bi ostaviti pogrešan utisak. Međutim, dvije žene su samo na početku satirični protagonisti, ali na kraju se ova priča razvija u pravu šekspirovsku dramu - objasnio je Kantar.
Životni put Kantara je odveo u Njemačku 1991. godine, kada je, kako je rekao, "započeo jedan život u kojem se sve moralo graditi iznova".

- Čovjek koji po drugi put počinje nešto iz početka je beskompromisan. Tako sam se i ja beskompromisno odlučio da pokušam ostvariti svoj životni san, baviti se filmom. Prve tri godine boravka u Njemačkoj sam živio na crno, pa nisam ni imao prava ni mogućnosti na bilo kakvu "oficijelnu" radnju - ispričao je Vjekoslav Kantar svoje iskustvo.

Glas SRPSKE